Viktar Statkievič pa-raniejšamu žyvie ŭ samocie ŭ svajoj baranavickaj kvatery i štodnia čakaje novych listoŭ ad syna.

Naprykancy sakavika Viktar Paŭłavič źjazdžaŭ va Ukrainu da starejšaha syna Alaksandra. Ale źjechaŭ nie kančatkova, jak paviedamlali niekatoryja biełaruskija ŚMI, a dziela taho, kab ažanić unuka Andreja.

«Pra toje, što ja nibyta pierajechaŭ žyć da syna Alaksandra va Ukrainu, ja ŭpieršyniu daviedaŭsia ad samaho Sašy, a jon pračytaŭ heta dzieści ŭ Interniecie, — raspavieŭ Viktar Paŭłavič miascovaj haziecie Intex-press. — Dla nas abodvuch heta było ździŭleńniem, bo ja daŭno vyrašyŭ, što zastanusia ŭ Biełarusi.

Jak ja mahu źjechać adtul, dzie moj druhi syn u biadzie, dzie ja vyliŭ užo stolki śloz, što ŭsie kryŭdzicieli ŭžo patapilisia b u ich, kab tolki mahli…»

Unukava viasielle, pa słovach Viktara Paŭłaviča, było šykoŭnaje. Andrej uziaŭ sabie za žonku pryhažuniu-ŭkrainku — Halu. Ale hałoŭnaja radaść ad pajezdki dla Viktara Paŭłaviča — toje, što jon narešcie pabačyŭsia z samymi blizkimi svajakami: sa starejšym synam Alaksandram, unučkami Kaciaj dy Aniaj — dočkami Mikoły, jakija razam ź siemjami pryjechali na viasielle z Hiermanii.

Kacia — doktar navuk, razam z mužam jana pracuje u kampanii «Aŭdzi». Ania — chatniaja haspadynia, jana vychoŭvaje maleńkaha syna Loniu, a jaje muž zajmajecca biźniesam.

Pa słovach Viktara Paŭłaviča, abiedźvie dački Mikoły Statkieviča siońnia žyvuć u dastatku, ale ŭsio adno sumujuć pa radzimie. Chacia i nie razumiejuć jaje apošnich palityčnych padziej…

«Maje rodnyja jak va Ukrainie, tak i ŭ Hiermanii nie mohuć zrazumieć toje, što adbyvajecca siońnia ŭ Biełarusi, — kaža Viktar Statkievič. — Jany nie vierać ni adzinamu słovu, što kažuć na BT, i ździŭlajucca ŭsim hetym, pa-durnomu satkanym spravam, źviazanym z Płoščaju…» «Ja rady, što pabačyŭ usich maich blizkich, a jany byli rady, što sustrelisia sa mnoju, — pryznajecca Viktar Paŭłavič. — Ale i ŭvieś hety čas mianie nie pakidali dumki pra Mikołu. Ja vielmi rady za starejšaha syna i ŭnukaŭ, u jakich siońnia ŭsio dobra, ale majo baćkoŭskaje serca mocna balić za majho małodšaha…»

Kali Viktar Paŭłavič kolki dzion tamu viarnuŭsia z Ukrainy, u paštovaj skryni jaho čakaŭ čarhovy turemny list ad syna Mikoły, a taksama list salidarnaści ad ministra zamiežnych spravaŭ Słavaččyny Mikułaša Dzuryndy.

List ad Mikoły Statkieviča datavany 28 sakavika. U liście da baćki Mikoła prosić pierakazvać vinšavańni plamieńniku i jaho niavieście. Mikoła paviedamlaje taksama, što atrymaŭ niekalki listoŭ ad dačok, i kaža pra važnaść dla jaho ŭ takuju chvilinu padtrymki ad dziaciej.

«I jak mnie možna kudyści źjechać adsiul, kali siudy prychodziać listy ad majho syna?.. Kali nieŭzabavie tut jaho buduć sudzić? — rytaryčna pytajecca Viktar Paŭłavič. — Ja bajusia, što ŭžo nie dačakajusia svajho Mikoły na voli. Dyk chaču sustrecca ź im chacia b na sudzie».

Клас
0
Панылы сорам
0
Ха-ха
0
Ого
0
Сумна
0
Абуральна
0

Chočaš padzialicca važnaj infarmacyjaj ananimna i kanfidencyjna?