Ilustracyjnaje fota Svaboda.org.
«Respublika Revalucyja». Była takaja niekali kampjutarnaja hulnia ŭ kancy 90-ch dla postsavieckich padletkaŭ. Pradavałasia na vulicach.
Dziejańnie adbyvałasia amal u Miensku, na vobraz jakoha byli nakładzienyja ŭsie byłyja savieckija stalicy.
Sumieś stratehii i rolevaj hulni. Hałoŭny hieroj musiŭ byŭ zrabić «revalucyju» ŭ postsavieckaj karumpavanaj dyktatarskaj krainie.
Dyk voś, tam było try mietryki, na jakija moh abapiercisia naš hieroj, — Aŭtarytet, Siła i Hrošy. «Revalucyju» možna było zrabić umoŭna tryma sposabami:
1) vy «śviaty» lidar i ŭ vas jość vierniki,
2) vy «kruty» i ŭ vas jość pacany,
3) vy «bahaciej» i ŭ vas šmat hrošaj.
Ci možna było spałučać hetyja stratehii.
Hałoŭnaja ž ideja hulni vielmi prostaja — treba mieć siłu, kab pieramahčy. Mocnym treba być, a nie słabym.
Kab stać mocnym, treba palubić svaju siłu. Treba jaje raścić, jaje pavialičvać, jaje vybirać.
A toje, što robić nas słabymi, — treba vyznačać i vydalać.
My mahli b mieć usie try składniki pieramohi ŭ hetaj hulni. Ale my, biełarusy, uvieś čas svarymsia pamiž saboj. Heta hałoŭnaja našaja słabaść.
U balšyni vypadkaŭ — nie vielmi i važna, pra što my tam svarymsia — važna samo toje, što my svarymsia, i toje, što my robimsia ad hetaha słabiejšymi.
Nie važna ŭžo daŭno — vybary ci bajkot, — važna ŭsim abjadnacca i stać siłaj.