Pamianiaŭ šyny na zimovyja. Zaŭvažyŭ, što koła spuskaje: raz na dva dni davodziłasia padpampoŭvać. Usio nie mieŭ času zajechać na tuju STA, dzie jaho stavili, pajechaŭ na najbližejšuju (adzin z kruhłasutačnych šynamantažoŭ Minska, adras jość u Redakcyi. — NN).

Ramontniki važna źniali koła, papyrskali mylnym rastvoram i kažuć: u vas tut prablemy,
treba rabić poŭnuju pravierku, stavić na vułkanizacyju — kaštavać budzie 80 tysiač. A ja baču, što burbałki mylnyja nadzimajucca tolki nad nipielem — niby jon niaščylna zakručany. Až zło ŭziało: kažu,
ja za poŭnaje pieraabuvańnie mašyny 120 tysiač płaciŭ, a vam za adno koła budu 80?
Zakručvajcie nipiel i staŭcie koła nazad — raźličusia za stolki, na kolki napracavali.

A ceny ŭ ich na stendzie, na ścianie napisanyja.

Pačaŭ ramontnik zahinać palcy. Źniać koła — 10 tysiač, pastavić — jašče 10, hiermietyzacyja — 15…
Jakaja, kažu, hiermietyzacyja? Mylnym rastvoram? Ci toje, što nipiel zakrucili, ličycca hiermietyzacyjaj i kaštuje jak abied u stałoŭcy? Jon tady pakryŭdziŭsia, vidać. Kaža, razmaŭlajcie z načalnikam źmieny. Toj naličyŭ 27 za ŭsio. Niatanna, ale jak za navuku — narmalnaja cana.

Katory raz sutykajusia z tym, što na STA kruciali siadziać. Sačyć za tym, što jany robiać — oj jak treba.

Koła, darečy, spuskać pierastała.
Клас
0
Панылы сорам
0
Ха-ха
0
Ого
0
Сумна
0
Абуральна
0