Ilvies napisaŭ:
«Ale vy nikoli nie pabačycie, kab biełarusy byli hrubymi, nievynosnymi, kab jany ŭciskali inšych, pravodzili mitynhi ŭ padtrymku dyktatara ŭ siabie doma, jenčyli pra svajo «prava» być u Jeŭropie. Jany jeŭrapiejcy».
U kamientarach frendy Ilviesa zbolšaha pahadžalisia z byłym estonskim lidaram:
«Biełarusy ściakali kryvioj u Minsku, sprabujučy zrynuć svajho dyktatara, pakul rasijanie abdymajuć svajho».
«Ja pamiataju adčuvańni, kali pačynaŭ vandravać na ŭschod. Byŭ ašałomleny kulturnaj adroznaściu Biełarusi i Rasii. Cyvilizacyjny raskoł. Tak, Biełaruś — heta Jeŭropa».
«Ja pracavaŭ i sustrakaŭsia jak z ruskimi, tak i ź biełarusami. Heta roźnica jak noč i dzień. Nie padtrymlivaŭ by dla ich vizavuju zabaronu».
«Dakładna. Biełarusy mocna adroźnivalisia ad rasijan».
«Biełarusy — heta mužnyja i cyvilizavanyja ludzi, jakija vyjšli na vulicy i ryzykavali žyćciom, kab skončyć z režymam niahodnika, jaki trymaje ich u zakładnikach. Jany pieramohuć raniej ci paźniej, i lubaja dapamoha, pra jakuju jany prosiać, pavinna być akazanaja».
Byli, adnak, i procilehłyja acenki, u asnoŭnym z boku frendaŭ-ukraincaŭ:
«Tak, pravilna, skažycie heta 13 tysiačam biełaruskich sałdat, jakija dałučylisia da rašysckaj armii. Biełaruś = Rasija».
«Tak. Ale jany taksama admaŭlajucca płacić canu za svabodu, čakajučy, kali Ukraina pieramoža dla ich. I nakolki ja razumieju, heta toje samaje, što i achviary chatniaha hvałtu, jany nie ŭ stanie ŭźniacca ŭ dadzieny momant, i ja nie mahu nie adčuvać, što jany dapuskajuć napad na Ukrainu».





