Novaja kniha vybranaha z tvorčaści Taciany Sapač. Fota Siarhieja Dubaŭca.

Novaja kniha vybranaha z tvorčaści Taciany Sapač. Fota Siarhieja Dubaŭca.

Napiaredadni 60-hodździa Taciany Siarhiej Dubaviec sabraŭ jaje vieršy, ese, intervju, šmat taho, što nikoli nie publikavałasia, i vydaŭ zbornik «Haspadynia vosieńskaha domu». Raskazvajem, čym jon unikalny i jak možna nadbać knihu.

Siarhiej pryznajecca, što pra hruntoŭnuju knihu z tvorčaściu Taciany maryŭ daŭno.

«Vyjšła tak, što Taciana nie nadta dbała pra toje, kab jaje paezija vychodziła knihami, tamu hetaj spravaj, pačynajučy ad pieršaha zbornika, zajmaŭsia ja. Joj była važnaja tvorčaść: pisać vieršy, čytać vieršy, dekłamavać vieršy (jana heta ŭmieła rabić, jak nichto inšy). Paśla pieršaj knihi «Vosień» vyjšła biełaruska-anhielskaja «Niachaj nie pakinie nas vosień» u pierakładach Viery Ryč. Tania pramaŭlała, Viera ŭsłuchoŭvałasia ŭ muzyku vierša i takim čynam pieradavała pa-anhielsku mienavita muzyku słovaŭ. Paśla była jašče redaktura Iryny Dubianieckaj.

Kali ž Tani nie stała (chutka ŭžo 12 hadoŭ jak), u chacie jaje baćkoŭ my znajšli ceły rukapisny zbornik rańnich vieršaŭ, jaki faksimilnym sposabam vyjšaŭ knihaj z takoj samaj nazvaj — «Rannija vieršy». Nu, i paru hadoŭ tamu ja zaniaŭsia hruntoŭnym pierahladam usiaho Taninaha archiva, dzie znajšoŭ šmat vieršaŭ, jakija drukavalisia ŭ roznych vydańniach abo ŭvohule nie drukavalisia nikoli. Słovam, usio, što mahčyma, ja sabraŭ u adnu knihu. I tut pramalavałasia nahoda — Taninych 60 hadoŭ (Taciana naradziłasia 26 žniŭnia 1962 hoda. — NN).

Akramia vieršaŭ, ese i intervju ŭ zborniku sabranaja vybranaja elektronnaja pierapiska Taciany z roznymi ludźmi. 

«Mnie było važna zrabić nie stolki fiksacyju ŭsiaho, što Tania rabiła (a heta ŭžo chiba šmattomnik byŭ by, kali brać jašče i žurnalistyku, scenary filmaŭ i hetak dalej), a stvaryć vobraz žyvoha čałavieka, jaki adrazu ŭźnikaŭ by pierad čytačom, jaki biare ŭ ruki knihu», — adznačaje Siarhiej Dubaviec. 

Vokładka novaha vydańnia budzie pierahukacca z «Vosieńniu», jakaja vychodziła ŭ aŭtarki ŭ 1991 hodzie. Tady jaje zrabiŭ Adam Hłobus.

Fota: molib.by

Fota: molib.by

Siarhiej kaža, što novuju vokładku ŭbačyŭ taksama takoj i jamu heta padałosia pravilnym.

«Za praminuły čas hety vobraz nieparyŭna źjadnaŭsia z vobrazam Taninaj paezii i samoj aŭtarki. Tani heta, zdajecca, padabałasia. Adzinaje, što ja «pašyryŭ» nazvu, kab jany adroźnivalisia, uziaŭšy cytatu z adšukanaha ŭ archivie vierša: «Ja haspadynia vosieńskaha domu, Adnaja tut ułada i zakon».

Fota Siarhieja Dubaŭca.

Fota Siarhieja Dubaŭca.

Padčas pracy nad vydańniem biez składanaściaŭ nie abyšłosia. Siarhiej raskazvaje:

«Akurat kali vydaviectva «Januškievič» skončyła pracu nad makietam, Andreja aryštavali, a ŭ vydaviectvie ŭčynili pahrom. Dzivam udałosia pieradać spravu vydaviectvu «Viasna» ŭ Prazie, i tam zdoleli chutka i jakasna davieści jaje da kanca, za što ja mocna ŭdziačny i Andreju Januškieviču, i Vieśnie Vaško, i Siarhieju Šupu. Drukavałasia kniha ŭ Vilni. Choć ad pačatku mnie mocna chaciełasia, kab jana trapiła najpierš u biełaruskija kniharni. Ale tut užo los taki, mabyć, nasupierak našym płanam. Ź inšaha boku, novaja «Vosień» vyjšła ŭ vydaviectvie «Viasna» — što heta, jak nie znak nakanavańnia?»

Fota Siarhieja Dubaŭca.

Fota Siarhieja Dubaŭca.

Na biahučy momant nadrukavana 500 asobnikaŭ.

«Ja chacieŭ, kab heta byŭ kłasičny paetyčny tomik, jaki chočacca ŭziać u ruki i hartać, adčuvajučy pach drukarskaj farby i šorhat papiery. Heta vielmi taktylnaja kniha. Mahčyma, joj daviadziecca viarnuć nas u časy knihanošaŭ XIX stahodździa. Tamu ŭsich achvotnych zaprašaju pisać mnie ŭ pryvat.

Knihanošy ŭ bolšaj stupieni ŭ litoŭcaŭ stvaryli sučasnuju nacyju, u biełarusaŭ hetaja źjava nie była až nastolki raspaŭsiudžanaj i spravu da kanca jašče nie daviała. Chto viedaje, što tam zadumana dla nas na niabiosach, ale ŭsio vyhladaje na niezavieršany hieštalt», — kaža Siarhiej Dubaviec.

* * *

Paetka, žurnalistka i pierakładčyca Taciana Sapač naradziłasia ŭ vioscy Markava (Maładziečanski rajon). Była redaktarkaj i aŭtarkaj prahramy «Vilenski sšytak» na Litoŭskaj nacyjanalnaj televizii. U 2000—2001 hadach supracoŭničała z radyjostancyjaj «Bałtyjskija chvali», źjaŭlałasia adnoj z aŭtarak «Radyjo Svabody».

U 1992 hodzie vyjšaŭ jaje zbornik paezii «Vosień». U 2008-m — «Niachaj nie pakinie nas vosień». Na jaje vieršy pakładzienyja pieśni hrupy «Novaje Nieba».

Ad času pastupleńnia va ŭniviersitet Taciana Sapač dałučyłasia za ruchu za niezaležnaść. Była ŭdzielnicaj pieršych padpolnych studenckich hurtkoŭ. Sapač taksama była adnoj z aŭtarak «Našaj Nivy» pačatku 90-ch.

Čytajcie taksama:

U śpiavački LEAR vyjšaŭ debiutny albom

«60% majoj klijentury ŭžo tut». Piśmieńnik Siarhiej Kalenda — pra pracu cyrulnikam u Vilni, niemahčymaść žyć tam, dzie «ŭsie siadziać», i sterylizavany biellit

«Dapamahu ŭ fiksacyi i zachavańni siamiejnych historyj». Novaja prapanova ad byłoj homielskaj žurnalistki

Клас
4
Панылы сорам
0
Ха-ха
0
Ого
0
Сумна
1
Абуральна
2