Fota Nadziei Bužan
Na sajcie teatra paznačana, što śpiektakl pavodle pjesy Janki Kupały adbudziecca 23 i 24 vieraśnia.
Raniej mierkavałasia, što śpiektakl adnovicca ŭ červieni, ale, vidać, umiašaŭsia karanavirus, tamu re-premjeru daviałosia pieranieści.
«Ciapier ja prydumaŭ inšuju formu «Tutejšych». Heta zusim nie padobna da taho, što było raniej. Navat kali ničoha nie atrymajecca, to tekst Kupały ŭsio adno pavinny hučać z našaj sceny. Dla mianie heta najlepšaja jahonaja pjesa. Samaja surjoznaja, samaja hruntoŭnaja i samaja sučasnaja. Bo my nie budziem pamiežžam pamiž łacinskaj kulturaj i vizantyjskaj», — kazaŭ u lutym mastacki kiraŭnik teatra Mikałaj Pinihin.
Paznačana, što scenahrafija i kaściumy — Kaciaryny Šymanovič, muzyka — Andreja Zubryča.
«Tutejšyja» — lehiendarny śpiektakl, što z tryumfam išoŭ na scenie Kupałaŭskaha ŭ 1990-ch i pačatku 2000-ch. Upieršyniu byŭ pastaŭleny 17 kastryčnika 1990 hoda. U 1992-m atrymaŭ Dziaržaŭnuju premiju. Pry kancy pjesy na scenie ŭzdymaŭsia bieł-čyrvona-bieły ściah, što było vielmi kranalna paśla źmienaŭ dziaržaŭnych simvałaŭ u mai 1995 hoda.
U 1990-ch Janku Zdolnika ihraŭ Alaksandr Łabuš, Mikitu Znosaka — Viktar Manajeŭ, Alenku — Zoja Biełachvościk, Uschodniaha vučonaha — Hienadź Davydźka (potym — Alaksandr Padabied).
Taksama dyrektar teatra Pavieł Łatuška anansavaŭ chutkaje viartańnie i inšaj kultavaj pjesy Kupałaŭskaha — «Idylija».