31 žniŭnia ŭ dokšyckim bary «Śfiera» ŭčastkovaha Ivana Chilko ŭdaryŭ inšy milicyjant, Alaksandr Ždańko. Jon pracuje ŭ adździele baraćby z narkotykami. Dla Chilko ŭsio skončyłasia trepanacyjaj čerapa i komaj.
Ivan Chilko
U bary «Śfiera» paćvierdzili fakt zdareńnia: skazali, što vyklikali chutkuju i akazvali pieršuju dapamohu paciarpiełamu, pakul jechali daktary.
Znajomyja siamji paciarpiełaha raspaviali «Našaj Nivie» viadomuju im viersiju padziej.
Pryčynaj bojki nibyta stała 23-hadovaja ŭradženka Dokšyc Darja Ž. Jaje nijak nie mahli padzialić Alaksandr Ždańko i starejšy brat 19-hadovaha Ivana, raskazvajuć viaskoŭcy ź Nieścieraŭščyny (tam žyvuć baćki Ivana Chilko).
«U Vani Chilko dva starejšyja braty, bliźniaty. Adzin brat žanaty ŭžo, druhi pakul chałasty. I voś taja Darja była to z tym chałastym bratam, to sa Ždańko.
Uviečary ŭ subotu Ždańko usio nazvańvaŭ Vaniu: maŭlaŭ, prychodź u bar «Śfiera» pahavaryć. Baćka adhavorvaŭ Vaniu, ale marna — toj usio adno pajšoŭ.
U «Śfiery» byŭ pjany Ždańko. Jon pačaŭ Vaniu pahražać, kazać, što i jamu pakaža, i jaho bratu… Paśla ŭdaryŭ Vaniu. Udaryŭ tolki adzin raz. Vania ŭpaŭ, paśla padniaŭsia, charknuŭ kryvioju i znoŭ upaŭ. Bolš užo nie ŭstavaŭ.
Chutkaja na reanimabili adviezła jaho ŭ Viciebsk. Tam vyrašyli, što chłopca treba pieravodzić u Minsk. Ciapier jon tam u špitali. Byŭ u komie, jamu ŭskryvali čerap. Kažuć, što ŭčora jamu stała lepš, pryjšoŭ u prytomnaść, navat razmaŭlaŭ… A siońnia jamu znoŭ pahoršała.
Vania taki ŭžo charošy chłopiec, my tut usioj vioskaj molimsia za jaho.
Jon sa zvyčajnaj siamji: baćka — kiroŭca na pošcie, mama pracuje ŭ viaskovaj kramie. Usie dobryja, pracavityja, i dzieci ŭ ich takija. Siamja vialikaja: jość starejšaja dačka, dvoje synoŭ i małodšy Vania.
Sam Vania adsłužyŭ u vojsku, byŭ tam kinołaham. Paśla vojska pajšoŭ u milicyju. Usio narmalna było: ŭziali Vaniu ŭčastkovym, absłuhoŭvać Vaŭkałacki sielsaviet, dali pakoj ŭ internacie ŭ Dokšycach, baćki jamu mašynu ŭziali ŭ kredyt… i tut takoje», — raskazali znajomyja siamji Chilko.
«Naša Niva» źviazałasia z baćkami Ivana, ale jany admovilisia ad kamientaraŭ.
«Ja zła nikomu nie chaču, navat Ždańko. Chaču tolki, kab moj Vania vyžyŭ. Zastaniecca žyvy, tady ŭsio raskažu, što viedaju. A pakul — prabačcie», — paviedamiła «Našaj Nivie» maci Ivana.
Jana paćvierdziła, što syn pakul što ŭ reanimacyi.
Spačatku Ždańko zatrymali, paśla adpuścili. Siońnia jon na voli. Chłopcu 22 hady. Jon skončyŭ Akademiju MUS, apošni hod pracavaŭ u miascovym narkakantroli.
Starejšy brat Alaksandra taksama siłavik, pracuje ŭ Śledčym kamitecie.
Alaksandr Ždańko.
Baćka Alaksandra taksama nie zachacieŭ kamientavać vypadak.
«Naša Niva» źviazałasia i z Darjaj Ž. Kažuć, dziaŭčyna była razam sa Ždańko ŭ bary, kali jon udaryŭ Ivana. Ale jana taksama nie zachacieła ničoha kazać.
Znajomyja siamji paciarpiełaha raskazvajuć, što nibyta Ždańko ŭ viečar trahiedyi pryznaŭ vinu. Maŭlaŭ, jon paviedamiŭ, što mieŭ namier źbić Ivana. Ale na nastupny dzień praćvierazieŭ i pačaŭ kazać, što ŭvohule nikoha nie biŭ. Praŭda heta ci čutki — pakul nieviadoma.





