Dziejstvujuščyje lica:
— dziadzia Kola, ałkaholik;
— dziadzia Saša, patomstvienny ałkaholik;
— dziadzia Vasia, ałkaholik i bakłan.
Viečar, Traktar, łava la padjezda. Na łavie siadziać dziadzia Saša j dziadzia Vasia (abodva ŭ haŭno) i nieprynuždzionna abščajucca na ahulnyja temy.
V: Ciebie v'..ać, što li?
S: Aj, Vaśka, charošy ty chłopiec. Chech!
V: Da nia leź ty ka mnie, havaru. V'..u že, česnaje słova!
Na bałkon vychodzić dziadzia Kola.
K: Pryviet, mužyki!
S: O, Kolka, pryviet, pryviet. Kstaci, u ciebia jeść tryccać kapiejek? Ty mnie dołžen, ty pomniš?
K: Da idzi-ka ty na…, ty što, durak? Kahda eta ja ciebie dołžen? Kahda… ščas, padaždzi…
Dziadzia Kola — z hołym torsam i tože v haŭno — rezva vybiahaje z padjezda.
K: Ty što, achrynieł? Kahda eta ja ciebie dołžen? Ty s uma sašoł tak havaryć?
S: Tak vot že, niedavna, voźle Jevraopta, ciebie nie chvatała. Try miljona — eta try rubla pa-novamu.
V: Try miljona - eta sto rublej.
K: Da ty što, savsiem uže?! Ja ničevo nie brał u ciebia!
S: Tak što, eta nie ty byŭ?
K: Bla, ja točna v'..u ciebie.
V: Aha, davno jamu p…y dać nada…
…
V: Nu, tak a što tam v dzirevnie v tvajej, kak dzieła?
S: Aj, nie chaču ja tuda, nie-cha-ču. Tam kartošku kapać nada, aharodam zanimacca. Ja łučše ździeś na piensii pasiažu.
K: I pravilna. Ja tože nie chaču.
…
K: Mla, Saška, kak ty za..ał v šeść utra pad padjezdam kuryć.
S: Što?! Ja, v šeść utra? Da ja rańše dvienaccaci nie vstaju vabšče! Ty što, s uma sašoł, što li?!
K: Da što ja, nie vižu, pa-tvojemu? Z bałkona každaje utra smatru, kak ty kuryš. I Hala s trecieva etaža tože vidzit, kada na rabotu idziot.
S: Što?! Da ja… [Arot, hledziačy na treci pavierch] Halunia! HALUNIA!!!
V: Da nie ary ty, b….!
S: Da štoby ja choć raz…
V: Nie, Kola, ty nieprav tut. On rańše dvienaccaci nie vstajot v pryncypie.
K: Da pašli vy na… vsie!
Dziadzia Kola vstajot i uchodzit v padjezd. Dziadzia Vasia taksama — u svoj, susiedni.
S: [u samocie, hledziačy na začynienyja dźviery padjezda] Da štoby ja, da rańše dvienaccaci!.. O, dzievuška, vy s etava padjezda? Vy vidzieli choć raz, štoby ja… aj, ładna… Halunia! HALUNIA!!! A, točna, ana ž jašče s raboty nie pryšła… Nie, nu vy pasmatrycie: štoby ja, i v šeść utra pad padjezdam kurył…
Dziadzia Saša pavolna siadaje na łavu la padjezda i zapalvaje, sa stomaj i lohkim abureńniem hledziačy ŭ dalačyń skroź cichamirnaje viačerniaje maryva ścipłaha traktarnaha piejzažu.





