Natałka Babina: Bajkot čempijanatu-2014!

Dyskusijny artykuł. Vykazvajciesia ŭ kamientach

30.05.2013 / 01:00

Na čempijanacie śvietu pa chakiei ŭ Šviecyi na mnohich matčach trybuny pustavali. Daju harantyju, što ŭ Minsku ŭ 2014-m nie budzie nivodnaha pustoha miesca. Nastaŭnikaŭ, školnikaŭ, studentaŭ, kursantaŭ abaviažuć vykupić usie bilety, kolki b jany ni kaštavali.
A chto admovicca, na taho znojduć karu. Represiŭny aparat u Biełarusi taki vialiki, što dojdzie da kožnaha.
U minułym hodzie majho dziesiacihadovaha plamieńnika hetakža prymusam adpravili na «Minsk-Arenu» hladzieć junijorskaje fihurnaje katańnie. A pierad uvachodam prymusili źniać… šalik,
bo jon byŭ bieł-čyrvona-bieły, i pobač ź pierastrašanym školnikam uvieś čas, pakul na lodzie krucili aksieli i tułupy, prasiadzieŭ mocny typ u cyvilnym!

Bieł-čyrvona-bieły ściah — biełaruski nacyjanalny ściah, zabaronieny ŭładami. Jon dziejničaje na ich, jak čyrvonaja anučka na byka. Siarhiej Kavalenka, usia vina jakoha była ŭ tym, što jon vyviesiŭ nacyjanalny ściah na kaladnaj jalincy ŭ svaim horadzie, trapiŭ u turmu.

Z akna majho doma za piać kiłamietraŭ bačnaja hetaja vializnaja sparuda ŭ vyhladzie hratesknaj chakiejnaj šajby — «Minsk-Arena», vizitoŭka i simvał spartovych ambicyj biełaruskich uładaŭ.
Tut, na hetym katku na 15 tysiač miescaŭ, buduć prachodzić matčy suśvietnaha čempijanatu pa chakiei ŭ 2014 hodzie.
Chakiej — lubimy vid sportu Alaksandra Łukašenki. Štohod jon arhanizoŭvaje chakiejnyja turniry, na jakich sam ža i vyjhraje.
Adzin ź biełaruskich multymiljanieraŭ, suprać firmaŭ jakoha JES niadaŭna ŭvioŭ sankcyi, pryznaŭsia u intervju, što chodzić hulać z Łukašenkam u chakiej jak na pracu.
Kali ty hulaješ z Łukašenkam u chakiej i kosiš ź im travu kasoj u jahonaj rezidencyi — ty elita Biełarusi. Tak što vełkam tu Biełaruś, udzielniki čempijanatu!

U Biełarusi šmat tak zvanych ladovych pałacaŭ. Zvyčajna jany pustujuć. Ale kali pravodziacca matčy, tudy pad prymusam zhaniajuć školnikaŭ i studentaŭ, kab ihrali rolu hledačoŭ.

Ci patrebny budzie Kavalenku čempijanat u Minsku?

Ci patrebny budzie hety čempijanat majmu plamieńniku-školniku i jahonamu tatu?

Ci patrebny hety čempijanat biełaruskamu miljanieru?

Łukašenku čempijanat u Minsku, biezumoŭna, patrebny. Sport u Biełarusi — heta vialikaja palityka, spartovymi dasiahnieńniami apraŭdvajuć dyktaturu.

A nakont śviata dla biełaruskich amataraŭ… Ja nie vielmi cikaŭlusia prafiesijnym sportam i nakont chakieja dakładna viedaju tolki toje, što tam treba zabić šajbu ŭ varoty sapiernika. Pa-mojmu (nie čytajcie dalej, kali vy nie zhodnyja), hrošy, jakija vydatkoŭvajucca na luby spartovy čempijanat, dzie b jon ni pravodziŭsia, lepš vydatkavać na toje, kab vylečyć chvorych dziaciej. Ale, kali ŭžo čempijanaty pravodziacca, jany pavinny być śviatam dla naroda krainy, dzie jany adbyvajucca. Biełarusi ž ciapier dakładna nie da śviataŭ.

Narod Biełarusi žyvie va ŭmovach pastajannaha prynižeńnia. Ruski paet Mandelštam pisaŭ pra takuju situacyju: «My živiom, pod soboju nie čuja strany».

Asabliva hetaje prynižeńnie adčuvajecca apošnija try hady: žorstkaje, kryvavaje padaŭleńnie mirnych pratestaŭ, biessaromnaja falsifikacyja sudovych spravaŭ pratestoŭcaŭ, strašny abvał cen, niezrazumieły vybuch u mietro.

Amaralnaść, tatalnaja chłuśnia, nacyjanalnaja dyskryminacyja — usio heta štodzionnaść biełaruskaha žyćcia.

Zatrymańni, pieratrusy i pravakacyi — heta štodzionnaść hramadzianskich aktyvistaŭ.

Biaspraŭnaść, ciomny adčaj — heta štodzionnaść narodu.

Pra štodzionnaść multymiljanieraŭ pisać nie budu — ja pra jaje ničoha nie viedaju.

Ja zadała znajomym pytańnie: «Jak vy staviciesia da praviadzieńnia čempijanatu pa chakiei ŭ Minsku?» Charakternyja adkazy: «Niehatyŭna. Dla mianie chakiej asacyjujecca z Łukašenkam, a hety piersanaž dobrych pačućciaŭ nie vyklikaje. Tamu i čempijanat taksama». «Dobra, ale nie siońnia». «Nijak. Mianie chvaluje, jak pražyć na mizernuju piensiju, jak dapamahčy dzieciam, jakija biadujuć na mizernuju zarpłatu, a chakiej mianie nie chvaluje».

Uspaminaju razmovu, jakaja niadaŭna adbyłasia, kali ja stajała ŭ čarzie ŭ addzialeńni banka ŭ pasiołku, dzie ja žyvu. Ludzi razhavarylisia pra niadaŭniuju devalvacyju, rost cenaŭ i što rabić z hetym.

— Pa Kanstytucyi, krynica ŭłady ŭ krainie — narod. Treba mianiać uładu, — skazała ja.

Usie ščyra raśśmiajalisia.

— Kali bjuć dubinkami pa hałavie, heta vielmi baluča, — adśmiajaŭšysia, skazała žančyna siarednich hadoŭ.
Voś takaja pakazalnaja razmova. Narod nie bačyć u sabie krynicu ŭłady, zatoje dobra bačyć dubinki…

Davajcie razvažym jaho chakiejem! Heta jakraz toje, što ciapier treba narodu!

Dla naroda Biełarusi chakiejny čempijanat budzie pasłańniem ad śvietu: «Maral — ništo, pustaja vydumka. Śvietam praviać hrošy i prymus. Hałoŭnaje, što jość na śviecie, — ułasnaść i ŭłada. Takuju sistemu budujem my ŭ Biełarusi, i ŭvieś śviet tak žyvie. Uvieś śviet padtrymlivaje nas, i navat nie sprabujcie z nami zmahacca».

Praviadzieńnie čempijanatu pa chakiei ŭ Minsku budzie hołam u varoty biełaruskaha hramadstva.

Kožny vid sportu maje ŭ Biełarusi kurataraŭ ź liku dziaržaŭnych čynoŭnikaŭ. Demahohijaj čystaj vady jość ich pastajannyja zajavy pra toje, što sport pavinien być pa-za palitykaj. Nie, jon čyńnik haniebnaj palityki.

Kali Mižnarodnaj fiederacyi chakieja padajecca maralnym i łahičnym pravodzić tut čempijanat pa chakiei — chaj jana jaho pravodzić. Ale ja tudy nie pajdu.

* * *

Natałka Babina — maci traich dziaciej i piśmieńnica. Aŭtarka ramana «Rybin horad» i zbornika apaviadańniaŭ «Kryvi nie pavidna być vidna». Žyvie ŭ ahraharadku Ždanovičy pad Minskam.

Natałka Babina